Prenosimo članak objavljen na portalu Zgradonačelnik autor članka gospodin Tin Bašić

ISKUSTVO PREDSTAVNIKA SUVLASNIKA – Kako (ni)sam uspio upisati svoju zgradu u Registar zajednica suvlasnika

Muke Isusove. Porođajne muke. Dječje bolesti. Tantalove muke. Sumrak saga. Sizifov posao? Vjerujem da ovo posljednje nije. No, ovo su metafore kojima bih mogao opisati (pokušaj) upisa zgrade u kojoj sam predstavnik suvlasnika u novoosnovani Registar zajednica suvlasnika. Krenimo redom. 

Moje ime je Tin, predstavnik sam suvlasnika zgrade u Zagrebu, osim što sam jedan od osnivača ZGRADOnačelnik.hr-a. Kada je krenula priča s novim Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada te pripadajućim pravilnicima, svi smo govorili da će trebati neko vrijeme da se stvari poslože, da se uspostavi (prvenstveno informatički) sustav. Znali smo da neće biti jednostavno, i nije. Da se razumijemo, nije nuklearna fizika, međutim ovo možemo definirati kao administrativno rudarenje. 

U ovome tekstu ću pokušati opisati (gotovo) svaki korak, što sam od dokumentacije imao, što nisam, što je bilo potrebno napraviti u samom početku. Dolazio sam u ured kod upravitelja svoje zgrade jer na svom računalu nemam pristupne šifre, a i htio sam zajedno s upraviteljem vidjeti koji su to i kakvi koraci, gdje sustav “štuca” i na koje probleme i izazove možemo upozoriti ostale (pogotovo donosioce odluka).

MORAM NAGLASITI

Sve što sam radio, svaki korak, to inače upravitelji rade za zgrade kojima upravljaju. Nažalost, sustav je napravljen tako da jedino upravitelj može operativno ubacivati podatke i dokumente. I to ručno, zapravo nema (nekog) automatizma. Predstavnik suvlasnika može jedino pripremiti dokumentaciju, ako ju ima, i pomoći u tome. 

Druga opcija je da upravitelj (ako ima povjerenja) može dati predstavniku suvlasnika pristupne podatke (korisničko ime i lozinku). 

MOJA ZGRADA

• dva ulaza
• jedan Međuvlasnički ugovor
• jedan Ugovor o upravljanju

NULTI KORAK

ODMAH na početku, želim upozoriti i napomenuti nekoliko iznimno važnih stvari, da ne bi bilo nismo znali. Svu potrebnu dokumentaciju za svoju zgradu imam, sve vlasničke listove, sve podatke svakog stana, nacrte zgrade (radili smo etažni elaborat, ali još ga nismo završili, potres i posao nakon toga je to privremeno zaustavilo). DAKLE SVE PAPIRE IMAM. A koji su to papiri? 

• vlasnički listovi 25 posebnih prostora (s time da su tri od toga izvanknjižno vlasništvo)
• imena i prezimena te OIB svih suvlasnika – njih 36
• vlasnički listovi nisu u Zemljišnim knjigama (ZK), nego u Knjizi položenih ugovora (KPU) (a to će kasnije itekako biti jasno zašto je i koliko važno)
• skice zgrade, odnosno posebnih dijelova (iako sam imao nacrte svakog stana, morao sam “lomiti” nacrte i posebno ih označavati sam)

Napravio sam svoju tablicu s navedenim podacima, izvukao i brojeve poduložaka, sve što sam imao. Čuo sam se s upraviteljem zgrade i rekli smo – ajmo!

DAN 1 – KORAK 1

Dakle, upis zgrade u Registar zajednica suvlasnika NIJE MOGUĆ ako prije toga upravitelj nije tu zgradu uveo u Registar upravitelja. Da bi to napravio, Upravitelj odnosno osoba ovlaštena za zastupanje (direktor) mora kreirati svoje korisničko ime preko sustava e-građani. 

Prezentacija Registar upravitelja zgrada i Registar zajednice suvlasnika

Kada to napravi, može krenuti s unosom zgrada. No, napominjemo kako se zapravo ne radi samo o unosu zgrada, nego SVAKOG ULAZA posebno. Na primjeru moje zgrade, koja ima dva ulaza, jedan Međuvlasnički ugovor i jedan Ugovor o upravljanju, morao se u Registar upravitelja unijeti svaki ulaz posebno. 

Tehničke upute za upis/brisanje/promjenu podataka u RUZ

Stoga nismo mogli unositi podatke zgrade u Registar zajednice suvlasnika, nego prvo u Registar upravitelja. Unio se jedan ulaz, s potrebnom dokumentacijom, pa onda drugi. Isti ugovori, isti broj čestice u katastru, ali morali smo unijeti svaki ulaz posebno. Na prvu nema logike, međutim kada se bolje razmisli ima – ako se jednoga dana ulazi odluče razdvojiti, sve je već postavljeno u ovome Registru. Moja zgrada ima dva ulaza pa je malo to trajalo, zamislite kako je sa zgradama koje imaju pet, sedam, deset…

Kada se unosi ulaz u Registar upravitelja, tada se on spaja s Katastrom, upisuju se brojevi čestice, ponekad “povuče” automatski, ponekad ne. Nakon toga klikne se za slanje u bazu, i tada se čeka rješenje nadležnog ureda za katastarske poslove.

KOLIKO VREMENA SAM ULOŽIO – za ovaj korak mi je realno trebalo oko 20-30 minuta.  

U slučaju moje zgrade, malo smo eksperimentirali, pa smo pokušali ne samo svaki ulaz posebno, nego upisati cijelu zgradu odjednom. Rješenje nije, naravno, izdano odmah u nekoliko minuta, nego sam morao doći drugi dan. 

DAN 2 – KORAK 1 (i dalje)

Sustav u konačnici nije dao registraciju u Registru upravitelja za oba ulaza odjednom, a u drugom zahtjevu drugog ulaza morao sam promijeniti dio u kojem stoji “ULAZ 1 ili ULAZ 2”. Mislili smo da se ta klasifikacija odnosi na broj ulaza u jednoj zgradi, ali nije točno jer se odnosi za one slučajeve gdje jedan kućni broj ima dva ulaza. Stoga sam opet za jedan ulaz morao promijeniti zahtjev i opet poslati u nadležni ured. Za drugi ulaz je sve bilo u redu. No, morao sam doći opet idućega dana. 

Tada sam s upraviteljem pregledao dokumentaciju koju sam pripremio za unos u Registar zajednice suvlasnika, za svaki slučaj. Tada mi je rekao da ne mogu poslati nacrte kakve imam (nacrte je radio projektant), nego moram označiti svaki stan oznakom “S1, S2, S3…” 

KOLIKO VREMENA SAM ULOŽIO – za ovaj korak mi je realno trebalo oko 10 minuta.  

Jedna mala napomena i digresija, kada kažem koliko sam vremena uložio u pojedini korak, mislim da fizičko vrijeme koje sam proveo na računalu, nisam brojao vrijeme koje mi je trebalo da dođem do ureda upravitelja i natrag kući. Ako ćemo i to zbrojiti, onda je računica ovakva – u jednome smjeru mi do upravitelja treba 15 minuta, što bi jednostavnom matematikom značilo da sam na putovanje do sada potrošio 1 sat, a na operativni rad na računalu – 40 minuta. 

DAN 3 – KORAK 2

Prije nego sam toga dana došao u ured upravitelja, morao sam prepraviti nacrte, odnosno označiti svaki stan po ulazu. Uzeo sam PDFove koje imam. Srećom, u zgradi živi projektant koji je još prije potresa i korone krenuo mjeriti stanove i raditi etažni elaborat, ali to nismo završili još (da ne ulazim u razloge zašto, ali potres je jedan od razloga). 

Uglavnom, zgrada ima dva ulaza, a nacrt je bio takav da je etaža cijele zgrade bila u jednom crtežu. Krenuo sam od prizemlja (podrumi) pa uvis. Svaki nacrt sam morao “lomiti” po pola jer svaki ulaz, svaka razina, mora imati svoju skicu. Prvo jedan ulaz. “Skrinšotao” sam nacrt svake razine (etaže), otvorio program za crtanje i krenuo raditi. Crtama sam označio svaki stan, a u sredini napisao oznake “S1, S2” i tako dalje. 

Svaki taj nacrt, svakog ulaza, sam morao “konvertirati” u PDF. 

KOLIKO VREMENA SAM ULOŽIO – za ovaj korak mi je trebalo 2 sata i 30 minuta.

Otišao sam napokon kod upravitelja, sa svim podacima na USB-u. Sjeo za računalo i krenuli smo pregledavati dokumentaciju koju imam. Ispostavilo se da u trenutku kada se šalju skice u sustav, te skice moraju biti sve u jednoj PDF datoteci, a na kraju kako mi je rekao upravitelj mora biti tablica s popisom svih suvlasnika, površinom stana, razinama na kojima se nalaze i brojem sa skice.

(Ovdje moram napraviti malu digresiju – naime upravo je s tim skicama, odnosno shematskim prikazima, najveći problem. Naime, primjer shematskog prikaza koji je DGU dostavio upraviteljima imao je za svaki stan označeno tko je vlasnik, površina, razina, broj. U nekome trenutku rečeno je da se to ne mora napraviti tako, nego da može tablica na kraju. No, pred kraj moje priče, došla je informacija da ipak treba u crtežu, po svakom katu, napisati podatke. E sad, kako će u konačnici trebati poslati, to ćemo vidjeti kada se ovaj problem / izazov riješi).   

Tablica koju sam već napravio imala je nešto više podataka (broj poduloška, ime katastarske općine itd), pa sam ih morao prilagoditi. Složio sam tablicu svih suvlasnika i potrebnih podataka svakog ulaza, spremio kao PDF te spojio s ostalim skicama svakog ulaza. Potkrala mi se pogreška u jednom ulazu jer kada sam spajao datoteke, crtež jedne razine jednog ulaza mi je završila u drugome, pa sam za taj ulaz morao opet raditi PDF-ove. 

Važno je naglasiti –  odgovorna osoba upravitelja (direktor) SVAKI PDF koji ubaci u sustav MORA digitalno potpisati. Tako je bilo i s ugovorima ugrade (dva puta se potpisivao Međuvlasnički, dva puta Ugovor o upravljanju, jer svaki ulaz se morao registrirati posebno). 

Pregledao sam sve dokumente još jednom, da ne bi kasnije bilo nismo znali. Sada sam bio spreman ubaciti zgradu u Registar zajednice suvlasnika, poslati dokumentaciju u ZIS i krenuti s procedurom registracije.

KOLIKO VREMENA SAM ULOŽIO – za ovaj korak mi je trebalo 1 sat i 30 minuta.

DAN 3 – KORAK 4 

Sada kada su na računalu (koje je usput budi rečeno stvarno brzo) s dva ogromna ekrana otvoreni svi dokumenti i datoteke, krenuli smo u postupak registracije. Upravitelj je upisao svoje šifre za ulaz u sustav i prepustio mi je mjesto za računalom. 

Krenuli smo s opisom zgrade, “povukli” smo podatke iz Registra upravitelja, u ovom koraku se nalaze osnovni podaci iz Katastra (broj čestice). Na ekranu su se pojavila oba ulaza moje zgrade, odabrao sam oba i krenuo je proces registracije. U ovom koraku se moraju ispuniti segmenti vezani za kvalitetu stanovanja (voda, plin, struja, WC….).

Postupak registracije kreće tako da se upisuju podaci po ulazima. Prvi dan kada sam došao u ured upravitelja, promatrao sam kako je upisivao podatke zgrade “čiste k’o suza”. To znači da je zgrada etažirana, sve je upisano u ZK, ima 20-ak suvlasnika. Rekli biste – ne može bolje ni lakše. Upravitelju je trebalo 50 minuta da upiše u zgradu. Iako sustav “vuče” podatke iz Zemljišnih knjiga i očekivalo bi se da sve može ići automatski, to zapravo nije točno. 

Naime, sustav će povući podatke i ZK (svi vlasnički listovi), to je točno, ali upravitelj ih ručno mora segmentirati. Svaki stan mora zapravo biti “dodan u zgradu”. Da, zvuči čudno, ali bez obzira na to što smo mislili da će nekim poluautomatizmom ovakve “čiste” zgrade biti riješene, to nije tako. Svaki stan se mora ručno unijeti, označiti. 

Kada sam vidio koliko mu je trebalo za tu “čistu” zgradu, itekako sam se zapitao koliko će trebati za moju jer, bez obzira na to što imam sve podatke, morat ću ručno unositi svaki vlasnički list. Tako je i bilo. 

JOŠ JEDNOM PONAVLJAM – VLASNIČKI LISTOVI MOJE ZGRADE SU U KPU!

Krenuo sam s prvim ulazom. Kliknuo na “uredi zgradu”, dobio “prazan papir” i krenuo ispunjavati. Svaki stan, svakog suvlasnika, ručno. Spomenuo sam da imam 36 suvlasnika. To je 36 imena, 36 prezimena, 36 OIB-a, 36 adresa svakog suvlasnika, 36 gradova prebivališta svakog suvlasnika, 36 kućnih brojeva svakog suvlasnika. 

Malo sam vas zbunio?

OK, pokušat ću pojednostavniti. Kada se klikne na “uredi zgradu”, tada se klikne na okvir koji kaže “dodaj poseban dio“. Otvara se novi prozor u koji morate upisati – razina (etaža, kat), broj stana (S1, S2…), stan/poslovni prostor, površina. Kada sam ubacio te podatke (a imam ukupno 25 prostora), tada sam morao kliknuti na “dodaj osobu”. To znači, dodaj suvlasnika. U slučaju spomenute “čiste zgrade”, sustav automatski izbacuje listu svih suvlasnika, pa se odabere onaj koji vam u tom trenutku treba, no ipak se dio toga mora upisati ručno – razina, broj stana, površina, ime i prezime suvlasnika… 

U mom slučaju, kliknuo sam “dodaj osobu” i ručno morao ubaciti sve podatke. A ti podaci su (napisat ću još jednom UKUPNI broj za cijelu zgradu, svaki ulaz ima otprilike pola navedenih brojeva): 

• 36 imena
• 36 prezimena
• 36 OIB-a
• 25 razina
• 25 brojeva stana
• 25 površina stanova
• 25 opisa svakog stana iz vlasničkog lista,
• 36 gradova svakog suvlasnika
• 36 adresa svakog suvlasnika
• 36 kućnih brojeva svakog suvlasnika

Kada jedan stan ima više suvlasnika, tada se mora jako paziti koji omjeri vlasništva se dodjeljuju – je li 1/2, 1/4, 1/12. Naravno, potkrala mi se pogreška u upisivanju dva stana, ali brzo je ispravljeno. Morao sam otvoriti svaki vlasnički list, copy/paste podataka koji su mi trebali, imati otvorenu tablicu s razinama i brojevima stanova (koje sam dodijelio na temelju načina kako je opisan u Pravilniku). I pri tome jako paziti da ne zeznem neki broj. Doduše, u nekoliko navrata sam krivo upisao razine ili broj stana, ali me sustav upozorio na to. 

Nakon što sam ručno ubacio sve suvlasnike, morao sam ubaciti Međuvlasnički ugovor, sve skice (spojeni PDF-ovi po ulazu) i kliknuti pošalji. I zamislite što se dogodi?? Sustav javlja grešku!!! Ne može se poslati zahtjev u ZIS.

Oči su mi se okrenule četiri puta u lubanji! Mislio sam da je gotovo, da sve što sam ubacio i napravio, da je izgubljeno. No sustav je spremio moj unos, moj zahtjev. Vjerujem da će upravitelj idućih dana kliknuti pošalji u ZIS i onda čekati rješenje, odnosno poziv iz DGU-a / katastarskog ureda da nešto nije u redu, da nešto treba ispraviti. 

Nakon toga, na redu je Porezna uprava koja bi trebala dodijeliti OIB. Vidjet ćemo kako će to funkcionirati.  

KOLIKO VREMENA SAM ULOŽIO – za ovaj korak mi je trebalo 2 sata.

DAN 4 – KORAK 4 (opet)

Dva dana nakon što sam ovo sve napravio, javio mi se upravitelj kazavši – podaci koje si unio ipak su nestali! Smrklo mi se pred očima, ali opako. Nije prvi puta da mi se u nekom poslu dogodilo da ono što sam radio nestane. Taj osjećaj muke ponavljanja posla je užasan. Mrzim raditi dupli posao! 

Kaže upravitelj – vidjet ćemo s programerima mogu li vratiti dokumentaciju koju si unio. Ako neće moći, morat ćeš ispočetka. 

Da, ovo je onaj pojam “dječje bolesti”. Ovo je prvi ovakav sustav, prva ovakva baza i logično je da ima nedostataka. Pogotovo zbog toga što se u kratkom roku želi ubaciti stotine tisuća podataka. Pričao mi je upravitelj – kolege iz drugoga grada su tako ubacivali zgradu sa 100 stanova, sve spremno, svi papiri i dokumenti. Na pola procesa (na oko 50 ubačenih stanova) sustav je pao i sve što su napravili je nestalo. 

Nažalost, ovakve se stvari događaju. Mogu prolijevati žuč, urlati na sve oko sebe, a čemu? Udahneš tri puta i ideš dalje. Na stvari na koje ne možeš utjecati, ne sekiraš se. 

DAN 5 – KORAK 4 (nastavak)

Dva dana kasnije, upravitelj mi je javio da su podaci vraćeni, da je sve u sustavu. Došao sam opet u ured. Sjeo za računalo, pregledao ve dokumente opet, za svaki slučaj da se ne dogodi dobra stara hrvatska kratica FJP – fali jedan papir. Sve pregledano i ponosno kliknem gumb “završi”. To je to, sad će. I opet javlja grešku!! OPET!? 

Upravitelj je poslao e-mail programerima i u DGU da se vidi što se dogodilo jer nema smisla ni logike. Pa ćemo vidjeti u čemu je problem, nadam se. 

KOLIKO VREMENA SAM ULOŽIO – za ovaj korak mi je trebalo 20 minuta.

DAN 6 – KORAK 4 (I DALJE)

Stigao je odgovor na upit zašto sustav javlja grešku prilikom podnošenja zahtjeva za registraciju. U e-mailu stoji da je ustanovljeno da je u zahtjevu redni broj nekog posebnog dijela numeriran s 0, a treba biti 1 ili više. Rečeno je da će u u sljedećoj nadogradnji doraditi kontrolu da se ne dopušta unos 0 u to polje. ŠTO SAM NAPRAVIO – prilikom upisa prostora u zgradi, koji nije stambeni, nego je zapravo nedefiniran (nije poslovni prostor, nego nekakvo spremište i riječ je o izvanknjižnom vlasništvu), stavio sam oznaku PP1 (kao poslovni prostor 1). A budući da sam sve stanove označavao od S1 nadalje, loigčno je bilo da se taj prostor drugačije označi (PROVJERITI).

Isto tako, u e-mailu je pisalo da posebni dijelovi nemaju upisane površine stanova. No u trenutku kreiranja zahtjeva to nije bilo obavezno u aplikaciji, ali sada jest. Stoga sam moram ispraviti i taj dio. 

Još je važno naglasiti, u trenucima kada sam kreirao zahtjev, u dijelu gdje upravitelj vidi sve zahtjeve koje je unio, nije bilo moguće pretraživanje po adresi zgrade (ulaza), nego isključivo po broju zahtjeva. Tako da ako upravitelj želi pretraživati zahtjeve, morao je znati točan broj zahtjeva zgrade, što je značilo da je morao u nekoj posebnoj tablici sačuvati sve brojeve zgrada koje je unio u sustav. Ipak, rečeno je da će se način pretraživanja prilagoditi i da će biti moguće pretraživanje po adresi zgrade. 

To je onaj dio “dječjih bolesti” koje sam spomenuo na početku. Sustav unosa u Registar upravitelja i u Registar zajednica suvlasnika radi od 1. srpnja. U trenutku pisanja ovoga teksta (a tekst se pisao od 15. srpnja do 25. srpnja) niti jedna zgrada u RH nije dobila rješenje o registraciji u Registru zajednica suvlasnika. 

Došao sam u ured upravitelja, pregledao svaki upis, svaki dokument, svaku riječ. Ispravio krivo numerirane prostore, opet upisao površine stanova, i vjerovali ili ne, zahtjev je otišao, prošao! Procedura je krenula i sad predstoji čekati povratnu informaciju nadležnih ureda. 

Živi bili pa vidjeli.

KOLIKO VREMENA SAM ULOŽIO – za ovaj korak mi je trebalo 30 minuta.

Zašto sam sve ovo napravio?

Prvenstveno jer želim i moram sve znati. Kako ću suvlasniku (mom ili nekom drugom) ili predstavniku objasniti što se zapravo radi u ovom slučaju, kako se ubacuje zgrada u registre ako ne znam koji su točno koraci. 

Drugo, želim izbjeći način razmišljanja – pa treba samo ukucati i ubaciti tri dokumenta. Ako je uistinu tako, želim znati koja tri dokumenta, na koji način i i koliko vremena je potrebno. Nije riječ o tri dokumenta! 

Treće, želim izračunati koliko mi je sati trebalo za ovo – ukupno 7 i pol sati. Zašto sam računao to? Pa želim pokušati izračunati neku vrijednost ovog posla. Pa sam za početak kao orijentir uzeo medijalnu plaću u RH. 

Ako je medijalna plaća u Hrvatskoj 1.200 eura neto, to znači (malo matematike), da JEDAN MEDIJALNI SAT rada u Hrvatskoj košta 11,40 eura (to je bruto II trošak). To znači da sam uložio nekakvih 80 “medijalnih” eura (bruto 2 troška op.a.) svog radnog vremena u ovaj posao (da se razumijemo, kao predstavnik ne primam naknadu). U neto iznosu, to je 56 eura. Čisto da se zna, to nije cijena ni vrijednost ovoga posla.

Ona je zapravo puno viša. Naime, ovo što je napisano je samo trošak zaposlenika. Moraju se uzeti i troškovi poslovanja, a to su – najam prostora, uredska oprema, računala, pisači, licencije, električna energija i tako dalje. To bi značilo da je ukupna vrijednost jednog sata oko 30 eura. A što pak znači da bi, po ovoj cijeni, posao vrijedio 225 eura. Je li to ta vrijednost? Ne znam, prosudite sami. 

Pojavili su se u javnosti cjenici nekih upravitelja za ovaj posao registracije. Problem je u tome što jedino upravitelj može odraditi ovaj posao, predstavnik suvlasnika ne, barem ne fizički unos podataka u sustav. Iako je ovo zakonska obveza upravitelja, ona košta. Plaćaju li zgrade mjesečni iznos za upravljanje zgrade? Plaćaju. Ugovorima je jasno naznačeno što ulazi u taj iznos naknade, ovog posla u tim ugovorima nema.

Lomljava koplja

Našli smo se u vrlo čudnoj situaciji koja može vrlo brzo postati “vrući krumpir” jer upravitelj ovaj posao mora odraditi, a ne može ga odraditi besplatno, a s druge strane predstavnici suvlasnika i zgrade ovaj posao (možda) žele i besplatno odraditi a nemaju tu mogućnost. Prema nekim cjenicima koju su objavljeni u FB grupi Predstavnici suvlasnika, posao koji sam odradio košta 780 eura + PDV. Je li ova navedena cijena realna, procijenite sami. 

Problem je u tome što je regulativa propisala nova pravila, netko to mora odraditi, a i netko platiti. Mislim da je jasno tko to mora odraditi, a tko platiti. 

Ovo je veliki problem. Naime, upravitelji će htjeti naplatiti svoj rad, što je legitimno zar ne? Predstavnici suvlasnika i zgrade neće htjeti platiti tolike iznose jer vjeruju da je to previsoka cijena, što je legitimno zar ne? 

Država je izradila sustav, aplikaciju. Jesu li to posebno naplatili ili je to njihovo redovito poslovanje, ne znamo.

I što ćemo sada? Koje je rješenje ovoga problema? Možemo li naći kompromisno rješenje? 

ZAKLJUČAK

Imao sam sve podatke, skice, nacrte, vlasničke listove, imena i prezimena, OIB-ove, dakle sve podatke. Zamislimo da sam upravitelj zgrade koji ima sve ove podatke. Ukupno SEDAM SATI mi je trebalo za upis zgrade s dva ulaza. Što je sa zgradama koje nemaju nacrte? Što je s onim prostorima kojima se ne može naći vlasnički list? Naime, lako je kada je zgrada novija, etažirana, podaci su tu. A što je s ostalim zgradama? 

Geodeti su već počeli upraviteljima slati ponude za crtanje zgrada, osnovno crtanje. Otprilike, to je oko 250 eura + PDV za zgradu do 1.200 m2 neto površine. No on samo crta, on ne piše tko je vlasnik kojeg stana. 

Na edukaciji koju je održala Državna geodetska uprava prije nekoliko tjedana, uoči puštanja obaju registara u rad, rečeno je da će se ovim registrom dobiti prostorna komponenta, znat ćemo napokon koji stan se gdje nalazi. To je super. Međutim, to sve netko mora odraditi. 

Već mjesecima trubim da očekujem oko 400.000 Zajednica suvlasnika u Hrvatskoj. Možda sam u krivu, ali nadam se da nisam puno “omašio”. Ali teoretski gledano, ako ćemo imati taj broj Zajednica suvlasnika, sigurno je pola njih u knjizi položenih ugovora (čisto da podsjetim da je oko 70 posto stambenog fonda u RH izgrađeno do sredine devedesetih godina). Pretpostavimo da je tako. Dakle, 200.000 Zajednica. Ako za svaku treba 7 sati (pod uvjetima koje sam ja imao), to je oko 1,4 milijuna sati. Isto tako, ako treba sat vremena za “čistu” zgradu, a pretpostavimo da je to preostalih 200.000 Zajednica, to je još toliko sati. 

Laganom matematikom dolazimo do 1,6 milijuna sati. Ovaj tekst je napisan 15. srpnja. Do kraja godine imamo još 117 radnih dana, ukupno će jedna osoba odraditi 936 sati. Da bi se do kraja godine sve zgrade (ulazi) upisali u registar, to mora napraviti najmanje 1.708 ljudi. Fizički unijeti zgradu u sustav. Hoće li to biti moguće?

E da, spojimo ove radne sate s onih 11,40 bruto 2 troška po satu – to je 18,24 milijuna eura. Ovaj izračun je tu samo reda radi, da se pokaže neki broj. Tko će to platiti? Znamo tko, ali moje pitanje je retorično…

MOLBA SVIMA

Molim donosioce odluka, operativce i programere u državnoj upravi – pozovite upravitelje i predstavnike suvlasnika, nekoliko njih, da fizički pred vama upišu zgradu u registar. Da vam pokažu s kojim se izazovima suočavaju. Istodobno, pokažite im što se događa kada dobijete zahtjev, što vi radite da i oni znaju vašu stranu. I molim da slušaju i čuju opaske s terena.

• EVO MOJE OPASKE
  • za zgrade čiji stanovi su u KPU, spojite ZK uložak, poduložak s potrebnim elementima registra
  • omogućite da aplikacija registra “povuče” sve podatke koje može iz ZK. Znam da informatičari na riječ “povuče” gube kosu, ali nitko mi ne može reći da se ne može. Naime, imena i prezimena i OIB suvlasnika se mora ručno unositi u svim slučajevima (i etažirane zgrade i one u KPU). 

Molim upravitelje za daju sve od sebe. Da ne nabijaju cijene, ali da ne rade za besplatno. Posao koji se mora napraviti nije jednostavan, nije lak, ali nije ni nuklearna fizika. Nažalost, ovo je administrativni tsunami koji vam je nametnut i morate ga odraditi. 

Molim predstavnike suvlasnika i suvlasnike – pročitajte još jednom ovaj tekst. Ako mislite da lažem, odite kod svog upravitelja i pogledajte koja je to procedura. Skicirajte zgradu sami, nacrtajte stanove, upravitelj (većinom) ne zna gdje se koji stan nalazi. Uključite se. 

Ne branim nikoga, a niti ne napadam. Samo ponavljam ono što sam nekoliko puta rekao – imajmo strpljenja! Svi! Ovo je, po mojoj slobodnoj procjeni, najveći administrativni pothvat koji imamo (ne znam pretjerujem li kada kažem “u povijesti”). Upravitelji i predstavnici će odraditi posao koji država nije uspjela odraditi 30 godina. Pa odradimo ga onda! Zajedno. 

Vjerujem da ćemo uspjeti ovo svi odraditi, trebat će nam vremena, ali napravit ćemo. 

Sretno nam bilo!