Fakture za pričuvu zgrade
KONSTATACIJA :
Upravitelj zgrade temeljem Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju radi u ime i za račun suvlasnika zgrade.Temeljem spomenutih ugovora susvlasnicima zgrade pojedinačno ispostavlja uplatnice za pričuvu zgrade koja se plaća na izdvojeni račun. U prilikama kada je vlasnik jednog ili više prostora pravna osoba, ispostavlja se račun za pričuvu. Ovakav račun se ispostavlja najčešće na izričit zahtjev pravne osobe koja je vlasnik prostora i tumačenja da uplatnica za njih nije pravovaljanja knjigovodstvena isprava.
Drugi razlog ispostave dokumenta “račun” je zbog toga što suvlasnik ima više od jednog prosotra u vlasništvu pa se pokušava olakšati plaćanje jednom uplatom za sve prostore koji su navedeni analitički na spomenutom “računu”
U trenutku potrebe fiskalizacije računa nameće se pitanje da li je ovaj dokumenat “račun” prikladan za stvaranje obveze plačanja pričuve. Ako je molimo Vaše mišljenje da li ga je potrebno uskladiti sukladno zakona o fiskalizaciji.
PITANJA:
1. Da li bi bilo prikladno, ovakvim situacijama umjesto dokumenta RAČUN, ispisati dokumenat TEREČENJE ZA PRIČUVU Br.___.
2. Da li je opća uplatnica za pričuvu pravovaljan dokumenat koji će pravna osoba proknjižiti u svojim poslovnim knjigama kao temelj za plaćnje.
ODGOVOR:
Prema čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Nar. nov., br. 91/96. do 143/12.) pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici nekretnine tj. stambene zgrade, odnosno upravitelj kojeg su zajednički izabrali na osnovu ugovora o upravljanju.
Suvlasnici pričuvu uplaćuju na račun koji se u tu svrhu otvara. Iz pričuve su dopuštena samo ona plaćanja koja su obavljena radi podmirivanja troškova održavanja i poboljšanja nekretnine ili otplatu zajma uzetog za podmirivanje spomenutih troškova.
U skladu s navedenim te stoga što pričuva koja se naplaćuje od suvlasnika zgrade (pravnih ili fizičkih osoba) ne predstavlja naknadu za obavljenu uslugu ili isporučeno dobro smatramo nije predmetom Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Nar. nov., br. 133/12.). Držimo da u tom slučaju nije potrebno ispostavljati račun oblikovan na način propisan odredbama spomenutog propisa.
Nadalje, prema čl. 56. st. 2. i. 3. Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br.147/08. − 136/12.) bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.
Na temelju čl. 5. i 6. Zakona o računovodstvu (Nar. nov., br. 109/07) knjigovodstvena isprava je pisani dokument ili elektronički zapis o nastalom poslovnom događaju te mora se sastaviti na mjestu i u vrijeme nastanka poslovnog događaja, osim onih isprava koji se sastavljaju u knjigovodstvu poduzetnika. Knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju. Takvom ispravom smatra se i isprava primljena telekomunikacijskim putem, preslika izvorne isprave ili isprava na elektroničkom zapisu ako je na ispravi navedeno mjesto čuvanja izvorne isprave, odnosno razlog upotrebe preslike i potpisana je od osobe ovlaštene za zastupanje poduzetnika ili osobe na koju je prenesena ovlast. Knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor, a osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je prenesena ovlast jamči potpisom na knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna. Knjigovodstvena isprava mora biti takva da stručna osoba može iz nje spoznati poslovni događaj a poduzetnik je obvezan, prije unosa podataka iz knjigovodstvene isprave u poslovne knjige, provjeriti ispravnost i potpunost knjigovodstvene isprave.
Imajući u vidu sve prethodno navedeno ako isprava na temelju koje se pravnim osobama zaračunavaju troškovi pričuve sadrži sve elemente na temelju kojih se može smatrati vjerodostojnom u smislu važećih propisa nije bitno koji naziv nosi ta isprava uplatnica, terećenje, račun i dr.
